Neinvazivna moždana stimulacija (NIBS) može ponuditi obećanje za liječenje spastičnosti kod multiple skleroze

Neinvazivna moždana stimulacija (NIBS) može ponuditi obećanje za liječenje spastičnosti kod multiple skleroze (MS), ali potrebno je više rada kako bi se identificirao najbolji pristup za korištenje za pacijente, prema novoj preglednoj studiji. Studije koje su bile predmet pregleda općenito su pokazale da vrsta stimulacije mozga koja se naziva ponavljajuća transkranijalna magnetska stimulacija, ili rTMS, može ublažiti spastičnost - kada mišići postanu abnormalno zategnuti, kao što se obično događa kod MS-a. Međutim, dokazi za drugi pristup, poznat kao transkranijalna stimulacija istosmjernom strujom ili tDCS, bili su ograničeniji. "Sedam studija koje su koristile rTMS pokazalo je značajno smanjenje spastičnosti kod PwMS [osoba s multiplom sklerozom] nakon intervencije", napisali su istraživači, ističući da "preostale studije koje su pružile tDCS nisu pokazale značajne učinke." Tim je rekao da je potrebno više kliničkih ispitivanja s dugoročnim praćenjem kako bi se pronašao optimalan pristup. Studija "Neinvazivna stimulacija mozga za rehabilitaciju spastičnosti kod multiple skleroze: sustavni pregled randomiziranih kontroliranih ispitivanja" objavljena je u časopisu PM&R. Traže se bolji tretmani za spasticitet kod MS-a Većina pacijenata s multiplom sklerozom doživljava spastičnost mišića, koju karakterizira abnormalna stegnutost tijekom vremena, što može dovesti do ukočenosti mišića i grčeva koji inhibiraju pokretljivost. Ovaj simptom MS-a koji se teško liječi također može dodatno pogoršati druge manifestacije bolesti, poput boli, problema s mjehurom i problema sa spavanjem. Lijekovi protiv spasticiteta su dostupni, ali njihovu upotrebu obično prate značajne nuspojave . Stoga pomicanje fokusa prema drugim vrstama intervencija, poput fizikalne terapije pravilne prehrena, CBD -a ili stimulacije mozga, može ponuditi alternativnu opciju za upravljanje ovim simptomom. Neinvazivna stimulacija mozga, skraćeno nazvana NIBS, uključuje tehnike kao što su rTMS i tDCS. Općenito, NIBS se odnosi na intervencije u kojima se moždane stanice stimuliraju električnim strujama koje se daju na vlasište. U slučaju rTMS-a, magnetsko polje se koristi za stimulaciju moždanih stanica, dok tDCS to postiže putem niske razine istosmjerne električne struje. Smatra se da ova stimulacija pomaže inducirati neuroplastičnost, proces kojim se mozak ponovno usklađuje kao odgovor na nove ulazne podatke. Vjeruje se da je to korisno za osobe s MS-om i drugim neurološkim bolestima. Iako su različite studije pokazale da NIBS može sigurno koristiti pacijentima s multiplom sklerozom, njegovi specifični učinci na spastičnost zahtijevaju daljnje istraživanje, prema istraživačima. Kao takav, tim sa Sveučilišta Middle East u Jordanu proveo je sustavni pregled prethodnih kliničkih ispitivanja koja su procjenjivala učinke NIBS-a na ishode povezane sa spastičnostima kod pacijenata s MS-om. Uključeno je ukupno devet randomiziranih, kontroliranih studija, koje su kumulativno uključivale 193 MS bolesnika. Sveukupno, većina sudionika (54,4%) bile su žene, a prosječna dob pacijenata bila je 43,3 godine. Većina (73,4%) imala je relapsno-remitentni tijek bolesti. NIBS pristupi uključivali su rTMS (sedam studija) i tDCS (dvije studije), s protokolom i korištenim uređajem koji su se razlikovali od studije do studije. Među studijama koje su uključivale rTMS, četiri su kombinirale NIBS pristup sa standardnom fizikalnom terapijom, dok su tri koristile samo stimulaciju mozga. Svih sedam studija otkrilo je značajno smanjenje tonusa mišića donjih ekstremiteta - posebno nogu, gležnjeva i stopala - s intervencijom NIBS-a. U dvije studije tDCS, nijedna nije pronašla značajnu promjenu tonusa mišića donjih ekstremiteta. Drugi je vidio fiziološke dokaze manje mišićne kontrakcije, ali mjera spastičnosti prema procjeni kliničara nije bila promijenjena. Tjelovježba se smatra ključnom komponentom liječenja MS spasticiteta S obzirom na prednosti tjelesne vježbe kod MS-a iu kombinaciji s rTMS-om — kao i njegove potencijalne učinke na neuroplastičnost — istraživači vjeruju da kombiniranje tDCS-a s intervencijama fizikalne rehabilitacije “može imati superiornije učinke u smanjenju spastičnosti kod PwMS-a nego samo korištenje tDCS-a.” "Stoga bi se buduća istraživanja trebala usredotočiti na proučavanje učinaka kombinacije NIBS-a i drugih fizioterapijskih tretmana kako bi se potvrdila naša hipoteza", napisali su istraživači. Ni jedan pristup nije bio povezan s nuspojavama u uključenim studijama. Znanstvenici su naglasili da zbog male veličine uzorka i kratkog vremena praćenja u brojnim ispitivanjima rezultate treba tumačiti s oprezom. Štoviše, većina odabranih studija uglavnom je bila usmjerena na razumijevanje učinaka NIBS-a na kognitivnu funkciju, stoga regije mozga koje su stimulirane nisu nužno bile najbolje za ciljanje spastičnosti. Bit će potrebno više istraživanja kako bi se razumjeli parametri NIBS-a i protokoli stimulacije koji su optimalni za kontrolu spastičnosti u MS-u te jesu li ti pristupi dugoročno korisni, istaknuo je tim. "Najučinkovitiji protokol liječenja NIBS-om ostaje nejasan", napisali su istraživači, ističući da se "potiču daljnja [randomizirana kontrolirana ispitivanja] s dugoročnim praćenjem." Preuzeto sa; https://www.facebook.com/groups/276128313060744