Koliko vrsta multiple skleroze postoji?

Multipla skleroza je nepredvidiva bolest središnjeg živčanog sustava koja remeti protok informacija unutar mozga, te između mozga i tijela. Može se podijeliti u 4 tipa ili tijeka bolesti, kako je definirao Međunarodni savjetodavni odbor za klinička ispitivanja MS-a 1996. To su: • Klinički izolirani sindrom • Relapsno-remitentna MS • Sekundarno progresivna MS • Primarno progresivna MS Ovo su deskriptori koji se trenutno koriste. Međunarodni odbor organiziran od strane Nacionalnog društva za MS i Europskog odbora za liječenje i istraživanje multiple skleroze (ECTRIMS) predložio je novi način klasifikacije MS-a. Ova nova metoda bi opisala MS kao kontinuirani proces bolesti koji je pod utjecajem i vođen temeljnim mehanizmima oštećenja živčanog sustava. Ova šteta je uravnotežena time koliko dobro tijelo pojedinca može popraviti ili nadoknaditi tu štetu. Međutim, promjena u klasifikaciji će trajati godinama. Za sada, istraživači i pružatelji zdravstvenih usluga koriste trenutni sustav. Pregled vrsta MS MS je nepredvidiv i može značajno varirati od osobe do osobe. Ova 4 deskriptora tečaja — klinički izolirani sindrom (CIS), relapsno-remitentna MS (RRMS), sekundarno progresivna MS (SPMS) i primarno progresivna MS (PPMS) — mogu vam pomoći da znate što možete očekivati dugoročno. Oni također pomažu vama i vašem liječniku odrediti koja bi vrsta terapije za modificiranje bolesti mogla biti najbolja za vas. U nastavku saznajte više o svakom od njih. Klinički izolirani sindrom (CIS) Klinički izolirani sindrom (CIS) odnosi se na prvu epizodu neuroloških simptoma uzrokovanih upalom i demijelinizacijom u središnjem živčanom sustavu. Simptomi CIS-a razlikuju se od osobe do osobe, ali obično uključuju: • Problemi s vidom (optički neuritis) • Vrtoglavica • Gubitak osjeta u licu • Slabost u rukama i nogama, pri čemu je jedna strana tijela više zahvaćena od druge • Poteškoće s koordinacijom, ravnotežom, hodanjem, govorom i gutanjem (ataksija) • Problemi s mjehurom Da bi zadovoljila definiciju CIS-a, epizoda mora trajati najmanje 24 sata. Iako je ovakva epizoda tipična za MS, ne razviju se kod svih ljudi koji imaju CIS. Osoba s CIS-om ima visoku vjerojatnost druge epizode neuroloških simptoma i dijagnoze relapsno-remitentne MS ako MRI (magnetska rezonancija) pokaže lezije mozga slične onima koje se vide kod MS-a. Bez tih lezija, vjerojatnost dijagnoze MS-a je mnogo manja. Prema dijagnostičkim kriterijima za MS iz 2017., osobi s CIS-om može se dijagnosticirati MS ako MRI mozga pokaže: Specifični znakovi ranije epizode oštećenja na drugom mjestu i Aktivna upala u regiji koja nije ona koja uzrokuje trenutne simptome Kako se MRI tehnologija poboljšava, dijagnosticiranje MS-a bit će brže i lakše. U međuvremenu, osobe s CIS-om za koje se smatra da imaju visok rizik od razvoja MS-a mogu se liječiti terapijom koja modificira bolest uz odobrenje U. S. Food and Drug Administration (FDA). Relapsno-remitentna MS (RRMS) Relapsno-remitentna MS (RRMS) — najčešći tijek bolesti — pokazuje jasno definirane napade novih ili pojačanih neuroloških simptoma. Ovi napadi se također nazivaju recidivi ili egzacerbacije. Nakon njih slijede razdoblja djelomičnog ili potpunog oporavka, odnosno remisije. U remisiji svi simptomi mogu nestati ili se neki simptomi mogu nastaviti i postati trajni. Međutim, tijekom tih razdoblja, čini se da bolest ne napreduje. RRMS se dalje može okarakterizirati kao aktivan (s recidivima i/ili dokazima nove MRI aktivnosti tijekom određenog vremenskog razdoblja) ili neaktivan, kao i kao pogoršanje (potvrđeno povećanje invaliditeta nakon recidiva) ili bez pogoršanja. Otprilike 85% ljudi s multiplom sklerozom ima inicijalno dijagnosticiran RRMS. (Kada tijek bolesti napreduje, smatra se sekundarno progresivnom MS-om.) Iskustvo svake osobe s RRMS-om je jedinstveno. Nakon recidiva, novi simptomi mogu nestati bez uzroka veće razine invaliditeta. Ili mogu djelomično nestati, što dovodi do veće invalidnosti. Kao dio recidiva, MRI često otkriva nove lezije, kao što je prikazano strelicama. Međutim, osoba možda neće primijetiti simptome novih lezija koje ukazuju na aktivnost MS-a. Primarno progresivna MS (PPMS) S PPMS-om se neurološka funkcija pogoršava ili se invalidnost akumulira čim se simptomi pojave, bez ranih recidiva ili remisija. PPMS se dalje može okarakterizirati ili kao aktivan (s povremenim recidivom i/ili dokazom nove MRI aktivnosti tijekom određenog vremenskog razdoblja) ili kao neaktivan, kao i s progresijom (dokaz nagomilavanja invaliditeta tijekom vremena, sa ili bez recidiva ili nova MRI aktivnost) ili bez progresije. Otprilike 15% ljudi s multiplom sklerozom ima dijagnozu PPMS-a. Iskustvo svake osobe s PPMS-om je jedinstveno. PPMS može imati kratka razdoblja stabilnosti, sa ili bez recidiva ili nove MRI aktivnosti. Također može imati razdoblja sve veće nesposobnosti, sa ili bez novih recidiva ili lezija na MRI. Sekundarno progresivna MS (SPMS) Sekundarno progresivna MS (SPMS) slijedi početni relapsno-remitentni tijek. Neki ljudi kojima je dijagnosticiran RRMS na kraju imaju sekundarni progresivni tijek, u kojem se neurološka funkcija progresivno pogoršava ili se invaliditet s vremenom akumulira. SPMS se dalje može okarakterizirati ili kao aktivan (s recidivima i/ili dokazima nove MRI aktivnosti tijekom određenog vremenskog razdoblja) ili kao neaktivan, kao i s progresijom (dokaz nagomilavanja invaliditeta tijekom vremena, sa ili bez recidiva ili nove MRI aktivnost) ili bez progresije. Iskustvo svake osobe sa SPMS-om je jedinstveno. SPMS slijedi nakon relapsno-remitentne MS. Invaliditet se povećava tijekom vremena, sa ili bez znakova aktivnosti bolesti ili recidiva, ili promjena na MRI. Kod SPMS-a, osoba može imati povremene recidive, kao i razdoblja stabilnosti. Radiološki izolirani sindrom (RIS) Iako se ne smatra tijekom MS-a, radiološki izolirani sindrom (RIS) korišten je za klasificiranje onih s: Lezije na mozgu ili leđnoj moždini — koje nisu objašnjene drugom dijagnozom — u skladu su s lezijama MS-a i Na neurološkom pregledu nisu pronađeni prošli ili trenutni neurološki simptomi ili abnormalnosti Često su te osobe imale MRI zbog drugih simptoma, poput glavobolje, a rezultati su pokazali lezije slične onima koje se vide kod MS-a. Studija iz 2020. pokazala je da nešto više od polovice onih s RIS-om oboli od MS-a unutar 10 godina. Ne postoje posebne smjernice za liječenje RIS-a. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se dodatno definiralo koji čimbenici povećavaju vjerojatnost da će netko s RIS-om razviti MS. Općenito se preporuča praćenje MR-a i neuroloških simptoma te neurološki pregled za brzo prepoznavanje promjena. Ako je dijagnoza MS, možete rano započeti liječenje. Istraživački interes za RIS je velik, au tijeku je nekoliko studija koje bi mogle pružiti više smjernica za praćenje i liječenje. Zapravo, studija iz 2022. pokazala je da je dimetil fumarat (Tecfidera®, Biogen) produžio vrijeme prije razvoja prvog neurološkog simptoma znatno više od placeba. Ovo pridonosi ideji da je rano liječenje zaštitno i podupire ideju da MS može započeti puno prije pojave simptoma. Potrebna su daljnja istraživanja na većem broju ljudi s RIS-om. Dodatna suđenja su u tijeku. Tretmani za MS Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je više od desetak terapija koje modificiraju bolest za liječenje različitih vrsta MS-a. FDA navodi koju vrstu MS-a svaki lijek može liječiti. Dostupno je više tretmana za relapsirajuće oblike MS-a nego za progresivne oblike. Znanstvenici diljem svijeta aktivno traže učinkovitije tretmane za progresivne oblike MS-a. Bavljenje izazovima progresivne MS primarni je cilj istraživačke strategije Društva. Preuzeto sa: https://www.facebook.com/groups/276128313060744